Blastocista je bebica u nastajanju, ali u super ranoj fazi. Dakle, kada spermatozoid i jajna ćelija naprave 'bum' i spoje se, prvo postaju zigot. Onda se taj zigot deli, deli, deli… i negde oko petog dana postaje blastocista. To je trenutak kada je spremna za usađivanje u matericu – ili, ako radimo vantelesnu oplodnju, za zamrzavanje i čuvanje do transfera. Znači, ako ti doktor kaže da će ti raditi transfer blastociste, to znači da će ubaciti embrion koji je već lepo porastao i ima veće šanse za uspeh! Eto, sad znaš šta je blastocista – mala nada u velikom procesu.
Histeroskopija je mali hirurški zahvat koji pomaže doktorima da zavire u tvoju matericu i vide da li je sve u redu. Koristi se da se otkriju i reše stvari poput polipa, priraslica ili septuma koji mogu smetati implantaciji. Dobra vest? Brzo se radi i brzo se oporavljaš – a može mnogo pomoći na putu do bebe.
Zamisli folikul kao mali balončić u jajniku u kojem se krije jajna ćelija. Kad radimo vantelesnu oplodnju, doktori prate kako folikuli rastu, jer što su veći i zdraviji, veća je šansa da unutra imamo zrelu jajnu ćeliju spremnu za oplodnju. Na ultrazvuku ti kažu: ‘Imaš, recimo, 10 folikula’, ali to ne znači da ćeš imati i 10 jajnih ćelija – neke folikule su prazne. Uglavnom, folikuli su kao Kinder jaja – nikad ne znaš šta je unutra dok ih ne otvore.
U prirodnom ciklusu telo obično napravi jednu jajnu ćeliju, ali za vantelesnu oplodnju nam treba više. Tu na scenu stupa stimulacija! Doktor ti daje hormone koji ‘bude’ jajnike da proizvedu što više folikula. Više folikula = više jajnih ćelija = veće šanse za uspeh. Ali, ima tu i nuspojava – nadutost, hormonski rolerkoster i osećaj kao da nosiš kokošinjac u stomaku. Ali sve to izdržimo zbog cilja, zar ne?
We use cookies to analyze website traffic and optimize your website experience. By accepting our use of cookies, your data will be aggregated with all other user data.